VICEKONZUL
MARGUERITE DURAS
Još jedno, nakon 50 godina, (sramota!), prevedeno remek-djelo od Duras. Moderna forma za doba u kojem je pisan, (1966 godina), može biti malo iznenađenje onima koji su već upoznati s djelima od Duras. Međutim, to važi samo za početni dio romana, a kako dalje čitate, prepoznajete staru dobru Marguerite, njezin originalni, vrhunski stil te ambijent u koji vas lagano i nježno uvuče kao da vam priču šapuće na uho.
Radnja romana počinje sa djevojkom, Kambodžankom, koju majka protjeruje iz doma zbog trudnoće, njezinim lutanjima bespućima Indije, njezinom patnjom kroz gladovanje, prostituciju, bolest, te konačni prijelaz s one strane uma. P.Morgan piše o njoj, zamišlja njezin život, izmišlja njezin život dok se na koncu ne zapitate: da li je ona samo izmišljeni lik u njegovoj spisateljskoj mašti ili doista stvarna osoba? Kako god, mlada žena završava u Calcutti među gubavcima, a daljnje radnje o njoj nema.
Veći dio romana posvećen je dokonim bijelcima koji se i zlopate i uživaju u Calcutti, što zbog jedva im podnošljive klime, sparnih monsuna, vlage, što zbog dokonosti. Jean-Marc H. je vicekonzul koji i čeka i ne čeka premještaj zbog zločina koji je napravio u Lahoreu, zanimljiv lik, tajanstven, nedorečen, skoro kao usputan, no roman po njemu nosi ime. Možda vrijedi istaknuti A.M.Stretter, suprugu jednog od već spomenutih dokonih diplomata, francuskog veleposlanika. Ta žena je opisana i neopisana, kako se uzme, no jedino što je o njoj izvjesno da vrijeme provodi priređujući prijeme i mijenjajući muškarce svako malo, kao i lagana nota melankolije pri opisu njezine osobnosti.
Kroz cijelo djelo za vratom osjećate vreli dah Indije tadašnjeg doba, a ponajviše Calcutte, baš kao da su ta zemlja i taj grad glavni “likovi” romana, a ne mlada Kambodžanska djevojka ili neko od ostalih likova u knjizi.
Nakon ovog romana kod Duras je nastao dugi period nepisanja što se tiče forme romana.
knjigeraj 